The end of the affair
Prvi dan vladavine Blizanaca. U podznaku sam blizanac, i uglavnom u pravilu, uvijek naletim na Blizance. Ovaj blog sam bila počela pisat u vidu kvazi terapije da se malo oporavim od "prekida" sa jednim pripadnikom spomenutog znaka. Naš odnos je, ni prijateljski, ni ljubavni, najbolje bi ga bilo okarakterizirati kao platonski.. Uglavnom, dopisujemo se već godinu i pol, intenzivno, sa manjim prekidima, a jučer je bio upravo jedan takav. Kaže on da mu glava kaže da, a srce NE (baš je to istaknuo sa Capital Lettersima) i kako mu gornja i donja glava nisu usklađene. Imam dojam da bi htio, ali ne može, kao da želi sebe uvjerit da bi ja bila dobra za njega, ali ne osjeća "kemiju". Istina bog, ne osjećam ju ni ja. Skoro mi je došlo da mu na to odgovorim kako se ja baš i ne navlažim kad ga vidim... :) Kemije fali, da, ali intelektualno smo baš.. mmm.. kao da svaki naš razgovor bude neko emocionalno vođenje ljubavi, verbalni orgazmi. I da, iscrpljuje me naš odnos, sva ta naša natezanja, dopisivanja, dogovori, susreti, prepucavanja.. Samo nikad nisam imala hrabrosti da JA to prekinem, jer onda bi se na neki način odrekla i tih mrvica pažnje koju dobijam, dok, s druge strane, upravo me te mrvice ne zadovoljavaju. U usporedbi s mojim bivšim i jedinim, Blizanac je puno zanimljivija i zrelija osoba, i dok sam pred bivšim bila fizički gola, Blizanac je vidio moju dušu, moju emotivnu golotinju. Ali kad bi Bivši i ja se negdje slučajno sreli, iskre bi frcale na sve strane, kako s moje, a tako i s njegove strane. Strast, želja, napetost, nemir.. Toga sa Blizancem nema, a ako je i bilo prilike da se to razvije, nije bila iskorištena. Žao mi je raskida, zapravo imam dojam kao da smo nas dvoje svo ovo vrijeme bili u vezi iako ju nikada nismo konzumirali, a vrhunac našeg fizičkog kontakta bili su poljupci u obraz povodom čestitki rođendana ili nove... Zapravo, gledajući to sa jedne drugačije pespektive, stvarno je nelogično, bezvezno, neracionalno i idiotski nastavljat takav odnos.. I zaključno, uopće se ne osjećam loše, niti sam tužna jer, zatvarajući jedna vrata otvaraju se nova. Jedino mi je šteta zbog vremena i emocija, a na kraju krajeva i para, uloženih u nešto što nije dalo očekivani rezultat. U svakom slučaju zahvalana sam mu na podršci, savjetima, vremenu i pažnji koju mi je posvetio jer sam ipak uspjela naučit nešto novo, obogatio me kao osobu.. Samo se nadam da još negdje postoji netko tko će me znati nasmijati kao što je znao on..
jer ja vjerujem u ljubav... :)
Ljubav je i 1.i 2.što si spomenula,ali možda je sve to upoznavanje samog sebe.Prava ljubav dođe kad se ne nadaš.U svakom slučaju,nastavi pisati,zanimljivo je.Eto,ja sam nedavno otvorio blog sa svojim "mladenačkim" razmišljanjima,nije ništa posebno,a i nema baš puno komentara.Pa poviri malo ako ti se da.Pozdrav
Evo i adrese: arus.bloger.hr
" Nisu svi koji lutaju izgubljeni." Tolkien
 Nije me bilo dugo, više sam bila pasivni čitač i moja egzistencija u blogosferi svela se isključivo na pokoji komentar blogova koje još uvijek čitam. Nekako mi ova uloga trenutno više paše jer sam zapravo u takvom psihofizičkom stanju- moje samopouzdanje je palo nisko, niže nikad nije bilo, još uvijek se snalazim, i čini se da mi je promjena mjesta boravka i načina života pala puno teže nego ča san mislila. ja sam zapravo htjela pobjeć, misleći da će svi moji problemi ostat tamo, iza mene i riješit se sami od sebe. Istina je zapravo puno drugačija- problemi ne nestaju, samo se gomilaju. Vrijeme je da i sama sebi priznam da se unatrag godinu dana ne osjećam svoja, dosadna sam sama sebi sa kukanjem, a nemam dovoljno snage (i volje?) da nešto promijenim. Iz toga razloga se nisam ni javljala jer nije mi u interesu širit svoju negativnu energiju i koristit ovo mjesto za kuknjavu. Možda je to loša navika, ali teško otkrivam svoje slabosti i dileme, i teško mi je pričat o njima. Tražim se, ali se ne nalazim jer stalno imam dojam da sam sve i ništa, da me se ne može svrstat u neke određene kategorije, da ne pripadam nikamo, da sam neovisna ali možda puno više i osamljena. Možda i neshvaćena, a možda sam i u krivu. Nažalost, NE ZNAM odgovor, a počela sam taj izraz "ne znam" koristi prečesto, i toga me strah. Strah me da ponovo (ali i još uvijek) ne znam tko sam, što želim, i ono najbitnije- kuda idem...
Ne brini NE ZNAM je samo trenutačno stanje...sigurno će proći.Bokić.:)))
I truthfully hope so! :)
znan kako ti je....ima san i ja takvih.....trenutak iman ih jos samopouzdanje nize ne moze neznan nista osjecan da se sve urotilo protiv mene i tako......jos i sad iman takve ispade al jedino sta zelin je otic mozda pobic od kuce s nekin koga tek upoznan samo otic neznan sta dalje s nekin daleko od svega izgubit se....pozzz
Na žalost iz prve ruke znam kako ti je i ni najmanje ti ne zavidim na tom osjećaju. Al i to je samo glupa faza kroz koju svatko mora proći, što prije to bolje.
Rane na duši
Pričali smo možda sat i pol, i reka je da oni mene ne poznaju ali da me on pozna.. istina, vidi me u dušu i tega me je strah, ali povratka nema. Sanjala san da je bija jako razočaran u mene, da me je ševija grubo, da san plakala u njegoven zagrljaju dok me je vrijeđa. Bija je okrutan, i bolila me duša.. poslala san mu poruku kako sam prema njemu iskrena i da me vidi takvu kakva san sa svim dobrim i lošim stanama... Odgovorija mi je ne buden tužna... kako zna da san ja dobra a poruka je završila umanjenicom mog imena, a obožavam kad me bliske osobe tako zovu. Baš san tužna, jer uvuka mi se pod kožu i da mi uzimaju uzorak DNK našli bi njegovu sliku.. Boli, boli, boli.. Ali bar znan da san još u stanju osjećat. Ako ne ljubav onda barem bol. Jer i bol je Ljubav.
tko je on?ja često vidim onog tvog IDIJOTA, ali ne šverka.on je bio MOJ IDIJOT.hahahah
Babysitter
Ponekad, ma vraga ponekad, puno puta poželim da mi san uopće ne treba, 24 sata su mi premalo... Danas sam zahvaljujući svom fleksibilnom rasporedu spavala do 11, a na jedino predavanje koje sam imala (od svega 45 min) san ušetala u skaldu sa akademskom četvrti jer sam se zabavila istraživanjem Maksimirske ceste.. Popodne sam svratila do frenda koji za vikend ide doma i od njega dobila Vigora i Matildu na čuvanje. Sa kornjačicama sam se gubila po Donjim Sveticama jer sam opet previdjela stajalište tramvaja-niš novo, svaki put kad idem nekim putem prvi put nešto s**** tako da mi poduža šetnja do stana uopće nije teško pala. Jadničci su bili svi izbezumljeni i kad san ih stavila u vodu nešto su me ružno gledali, a kad sam im pustila Gustafe koje slušam tek odkad sam u Zegeu (nostalgija... :)), pouvukli su se u sebe (doslovno) i već sam se pobojala da ću u nedjelju frendo isporučit 2 mala leša. Oko ponoći me ulovila manija čišćenja (bdw, od kad san u metropoli san postala čistunka) i u jedan san upalila usisač.. Sreća da san u prizemlju. Uglavnom, sa se opuštam uz cigarete i slušam Antenat, a moja koža je dobila tjednu porciju maske od gline i rajčice.. :) Carpe diem.. Again.
.. baš suuupeR.. pozdRavi maLene.. =D
neki dan san ti u rijeci pokušala bezuspješno pustiti koment. ... eto me sad... kako si ti, ja slušam laufera i čekam da me martina i mario pokupe pa idemo van... (preuzelo nas je)čao mjao bboookkk
More
Jučer san došla iz Zagreba, a danas sam bila na moru. I okupala se! Nisam mogla više čitat po novinama kako se, s obzirom na visoke temperatrure, neke stare babetine u crnim jednodjelnim kostimima i visećom kožom braćakaju svaki dan, morala sam i ja, s time da nemam jednodjelni crni kostim i ne visi mi koža. Još. ;)) Voda je stvarno odlična, okupala san i dušu i tijelo, a pogled na kalendar mi je još dodatan gušt- nisam se nikad kupala pred Svi svete.. Počela san volit jesen. Pozdrav. PS: I think I'm back...
aj probaj na Jarunu. ;D
Let the summer begin--
Osjećam se konfuzno. Zapravo bi trebala biti sretna jer je sva ta ludnica oko upisa iza mene, upisala sam ekonomiju i to na teret ministarstva, upala i na grafički koji mi je godinama bio na prvom mjestu, upoznala brdo zanimljivih ljudi i još jednom sebi dokazala da sam sposobna, i da mogu ostvarit sve ča si zadam. Samo treba to dovoljno jako željeti. Pripreme su bile mučne, ali zanimljivo je kako čovjek uvjek pamti samo lijepe stvari, tako da bih taj dvotjedni pakleni ciklus ponovila istog trena. Dočepala sam se Zagreba, ali nisam sretna. U biti, nemam nikakav stav. Čak nisam ni osjetila neku euforiju kad sam svoje ime našla među prvih 300 ljudi na listi. Možda olakšanje? Neznam... Treba mi je cjeli prošli tjedan da se povratim u normalu, a uopće se ne mogu sjetit kako sam provela prošli utorak... Znam samo sa sam u petak konačno sjela u auto i odvezla se do mora i konačno otvorila sezonu kupanja. Navečer sam s mojom dragom frendicom Lucijom otišla na Seasplash i uživala u atmosferi i opojnim mirisima reagge-a J i pošteno se izludirala u prvom redu na koncertu mog omiljenog TBF-a. I da, srela sam Bivšeg koji me upoznao sa svojom novom curom... Iako više ne osjećam ništa prema njemu, nekako imam dojam da mi još nismo odradili svoju karmičku lekciju pošto smo se ponovo sreli nakon 3 mjeseca bez ikakvih kontakata, a ti naši susreti su tako dobro tempirani i ako to nije sudbina, onda neznam ča je... Jučer sam bila u Motovunu-odlično, a danas u Zagrebu pogledat za stan. Sve mi se čini da moj studentski život baš neće izgledat onako kako sam ga ja zamišljala. Mama mi je opet spotčitala kako nikad s ničim nisam zadovoljna, i da stalno težim ka nečemu koje mi, čim postane dostupno automatski postaje i nezanimljivo.. Baš sam umorna, i u biti, priznala to sebi ili ne, frustrirana.
da,ma ne moremo tako,kapiš
hello koka!
Purgeraj
Hello, pozdrav iz Zagreba! Trenutno sam u internet Caffe-u, nisam mogla više izdržat bez neta! :)
Prijemni mi je u ponedjeljak 10.7., tako da Vas molim da usmjerite sve svoje pozitivne misli na Kennedyjev trg, tako da ova agonija dobije jedan lijep epilog.
SAMO NEMOJ POSLJE ODUSTAT OD FAXA
Zatišje pred buru
Sutra idem u Zagreb na pripreme, do prijemnog su još 2 tjedna. Dr'šte mi fige, da ne moram ovu agoniju ponovo prolazit i druge godine ;).
Svih Vas pozdravlja DQ koja ide u osvajanje svog brucoškog statusa. Pozdrav.
drž se.
Insomnia
Kad sam bila klinka, valjda pod utjecajem razno raznih sapunica kojima sam od 7 godine počela trovat svoju svijest i širit vokabular frazama iz španjolskog, bila sam uvjerena da sam posvojena. Mami ne sličim nimalo, ali prilikom upoznavanja sa poznanicima mojih roditelja, svi oduševljeno primijete kako sam isti tata. Sad, kad sam usavršila španjolski i naučila nešto portugalskog J, stvarno primjećujem sličnost s tatom, ali ne na fizičkom, već karakternom planu. Gđa Majka konstantno tupi kako preuzimam njegove fraze, kako imamo iste pokrete i reakcije, a susjed je jednom prilikom dodao kako imamo i isti hod (!). Tatina kćer, nema tu. Nego, gledajući ga kako uporno pokušava zaspat, slatko sam se nasmijala- tata je jedan od sretnika koji će sutra gledat utakmicu protiv Japana uživo, i pošto rano putuje, namjera mu je bila da se odmori.
Njegovo bauljanje po stanu svakih pola sata koje nalikuje buđenju ličkog medvjeda iz zimskog sna koji pati od kronične nesanice, definitivno me ponovo uvjerilo kako su moje davne sumnje definitivno neosnovane. Nesanica nam je tek jedna od brojnih zajedničkih dodirnih točaka.. J
Off-topic: Jučer sam bila na koncertu Leta 3, i čula Riječke pičke uživo. Baš zavidim dismal i KuHaChi ... I ja bi isto tila bit riječka pička.. J
(kratki osvrt na koncert:http://http://www.glasistre.hr/?9088e44b7e60702f4f2ad509934051be,TS,1452,,8948,,117807,)
MA ŠTA KUHACHA JE U RIJEČKIM PIČKAMA ZAPRAVO?????? O PA EVO JEDAN UZDAH DIVLJENJA I ODUŠEVLJENJA ISTODOBNO: WOOOOOWWWWWW!!!!!!!!!!!!!! E btw, pročitaj si mejl micika.... joj.... da se zatvorim u ormar na 8 dana?? da se zaključam u frižider ili bacim sekroz prozor...? "all of my life where have you been, I wonder if I'll ever see you again..." :-(((((((((((((( baš sam u qrcu, jelda
I moj stari pati od nesanice, kao i ja..
Špe, ormar je najbolja solucija ;). Imaš i ti mail, te s obzirom na sadržaj, očekujem opsežno i iscrpno objašnjenje. :) Dismal i KuHaCha su riječanke, cure, pa samim tim i RP, a bila je Martina Vrbos na koncertu i još neka njena kolegica, pretpostavljam jedna od RP-i. Trebala si doć. PS. Pogodi ča sad slušam... "Odvest ću te na vjenčanje..." ;)
@ Fosfor... je*** je to... ja se nekad satima prevrćem po krevetu, pa se dignem i idem pit toplo mlijeko i natapam kušin sa lavandinim uljem jer to kao pomaže, a u krajnjim slučajevima idem pred TV... :) I da, ako imaš koji recept za suzbijanje nesanice, podijeli ga samnom! :) OBAVEZNO.
u tom sluchaju mi je jako zhao shto nismo dali niti jedan gol. tata mora da je razocharan. (i ja sam tatina curica. brat ne da nije iz moje familije nego nije s ovog planeta ;p pomalo mu zavidim.) =D
martini vrbos sam na arki 6.5. dala cigaru... (to ti je tjedan dana prije slavnog 13.5. khm...)btw, ja ću si istetovirat "riječka pička" najvjerojatnije ;-)) ke zicer, haaa
Čini mi se da nije primjereno ovako normalnoj djevojci, (ko što ti pretpostavljam, a i uviđam iz prijašnjih postova jesi) davati svoje recepte za nesanicu. Ali evo, prvo se pokušam uspavati kakvom dosadnom knjigom iz područja kemije ili nekom znanstvenom fantastikom. Ako ne ide, čvaknem koju tabletu ili si štogod popijem.. ali to baš i nije mlijeko.. Tu i tamo zagrlim medvjedića (ma da sigurno..) i pjevam uspavanke, a nekad mi sestra pusti metal. :))
Haha, normalna djevojka... Baš si me nasmijao, ne znam kako bi moja okolina reagirala na to pošto me znaju počastit epitetom "ekscentrična", al ajde.. :) Hm, da, u krajnjem slučaju znam i ja posegnut za tabletama, ali SF i kemija... to mi je malo too much. :) A vino je dobro za uspavaljivanje, sad sam se sjetila...
Magični trenutak
Svima koji nisu, preporučam da pročitaju Coelhovog Alkemičara, jedinu knjigu koja je imala nekog bitnijeg utjecaja na moj način razmišljanja. Čitala sam i druge njegove knjige, od kojih mi je draga Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala u kojoj Coelho tvrdi kako svi mi svakog dana imamo priliku da ispunimo svoj magični trenutak, tj. da nam se svakodnevno pruža prilika da ga u potpunosti iskoristimo, jedino tu priliku treba znat prepoznat... Današnji dan sam provela u skladu sa mojim vizijama o tome kako moj savršeni dan treba izgledat, a to znači biti na što više različitih mjesta u što kraćem vremenskom roku. Jučer mi se javio frend koji je došao doma sa faksa sa željom da mu pravim društvo dok on fotografira unutrašnjost Istre za potrebe lokalne Turističke zajednice. Kako sam ovaj tjedan po ponašanju slična malo aktivnijem penzioneru, objeručke sam prihvatila poziv. Najprije smo obišli užu okolicu grada, a dok je on unatoč oblačnom vremenu neumorno trošio memoriju svoje kartice, ja sam se ufurala u ulogu asistentice i stalno nešto njurgala.. :) Vidjevši prepelicu, fazana i konje, sjetila sam se kako sam kao klinka vječito trčarala kod none u selu i shvatila sam kako sam, nažalost izgubila kontakt s prirodom .. Morat ću malo proradit na tome. Anyway, završili smo na moru, ali kako je jako puhalo (a on nije bio gentleman da mi posudi jaknu ;)) brzo smo krenuli dalje. Nakon posjeta frendici iz razreda u čijem smo vinskom podrumu namještali scenografiju barem pola sata, cijeli višesatni izlet smo začinili izložbom fotografija u mjesnoj galeriji di smo u detalje prostudirali svaku od izloženih i pokušavali dokučit koliko je Photoshop doprinio sveukupnom dojmu. Hehe, a on je planirao da će on to samnom uspjet obavit u sat vremena, yeah right. Baš sam mu rekla kako je on danas definitivno iskoristio osvoj Coelhovski magični trenutak. A i ja s njim.
ča je- je u magnusu, ča ni u magnusu- ni!
..."pa me makar latkom u grudi pogodi... MAKAR GRUB TVOJ DODIR BIO JOŠ MI GODI..."-hihihi ovo je s posvetom za jednu osobu.pogodi za koju buahahahahhaha.. ja sam sretan čovjek!!
procitat ces ti jos puno i boljih knjiga a dan je i po mom ukusu :)
Istrijanka :)))) Jučer sam i ja imala epizodu s fotografiranjem, jeste moje domicilne plaže ali eto ;)
Magični trenutak... magični je svaki trenutak, ovisi kako gledaš na njega!
emily, slažem se...
najviše volim kad se takvi lijepi magični "trenuci" protegnu na cijeli dan... ili duže. :) jer su tako rijetki.
|
